Mic 7 | SerDKE | STEP | Teško meni! jer sam kao kad se obere ljetina, kao kad se pabirči poslije branja vinogradskoga; nema grozda za jelo, ranoga voća želi duša moja.

Micah 7

1 Teško meni! jer sam kao kad se obere ljetina, kao kad se pabirči poslije branja vinogradskoga; nema grozda za jelo, ranoga voća želi duša moja. 2 Nesta pobožnoga sa zemlje i nema pravoga među ljudima, svi vrebaju krv, svaki lovi brata svojega mrežom.

3 Da čine zlo objema rukama što više mogu, ište knez; i sudija sudi za platu, i ko je velik govori opačinu duše svoje, i spleću je. 4 Najbolji je između njih kao trn, najpraviji je gori od trnjaka; dan stražara tvojih, pohođenje tvoje, dođe, sada će se smesti.

5 Ne vjerujte prijatelju, ne oslanjajte se na vođa; od one koja ti na krilu leži, čuvaj vrata usta svojih. 6 Jer sin grdi oca, kći ustaje na mater svoju, snaha na svekrvu svoju, neprijatelji su čovjeku domašnji njegovi.

7 Ali ja ću Gospoda pogledati, čekaću Boga spasenja svojega; uslišiće me Bog moj. 8 Nemoj mi se radovati, neprijateljice moja; ako padoh, ustaću; ako sjedim u mraku, Gospod će mi biti vidjelo.

9 Podnosiću gnjev Gospodnji, jer mu zgriješih, dok ne raspravi parbu moju i da mi pravicu; izvešće me na vidjelo, vidjeću pravdu njegovu.

10 Neprijateljica će moja vidjeti, i sram će je pokriti, koja mi govori: gdje je Gospod Bog tvoj? oči će je moje vidjeti; sada će se ona pogaziti kao blato na ulicama.

11 U koje se vrijeme sazidaju zidovi tvoji, u to će vrijeme otići zapovijest nadaleko; 12 U to će vrijeme dolaziti k tebi od Asirske do tvrdijeh gradova, i od tvrdijeh gradova do rijeke, i od mora do mora, i od gore do gore. 13 A zemlja će biti pusta sa stanovnika svojih, za plod djela njihovijeh.

14 Pasi narod svoj s palicom svojom, stado našljedstva svojega, koje živi osamljeno u šumi, usred Karmila; neka pasu po Vasanu i po Galadu, kao u staro vrijeme. 15 Kao u vrijeme kad si izašao iz zemlje Misirske pokazaću mu čudesa.

16 Narodi će vidjeti, i postidjeće se od sve sile svoje; metnuće ruku na usta, uši će im zagluhnuti. 17 Lizaće prah kao zmija; kao bubine zemaljske drkćući ižlješće iz rupa svojih; pritrčaće uplašeni ka Gospodu Bogu našemu, i tebe će se bojati.

18 Ko je Bog kao ti? koji prašta bezakonje i prolazi prijestupe ostatku od našljedstva svojega, ne drži dovijeka gnjeva svojega, jer mu je mila milost.

19 Opet će se smilovati na nas; pogaziće naša bezakonja; bacićeš u dubine morske sve grijehe njihove. 20 Pokazaćeš istinu Jakovu, milost Avramu, kako si se zakleo ocima našim u staro vrijeme.